USPJEŠNO ODVIKAVANJE OD PELENA

Odvikavanje od pelena velik je korak za dijete; vještina koju dijete postupno stječe, a kao i kod svih razvojnih zadataka – uspješno svladavanje ovisi o fizičkoj, kognitivnoj i emocionalnoj zrelosti djeteta.
Dijete treba biti sposobno aktivno sudjelovati u tom procesu; treba ovladati kontrolom trbušnih mišića i sfinktera, biti svjesno vlastite potrebe za obavljanjem nužde ali i imati razvijen osjećaj za vrijeme kako bi pravodobno stiglo do „tute“ ili zahoda. Osim toga, dječja komunikacija mora biti dovoljno razvijena kako bi nam ono, kada mu WC nije u blizini, reklo ili pokazalo da „mora ići“.
Kod većine djece znakovi spremnosti za odvikavanje od pelene javljaju se između druge i četvrte godine, no valja naglasiti da su dobne granice za usvajanje različitih vještina uvijek fleksibilne, što znači da ne postoji univerzalno pravilo kada dijete „mora“ nečime ovladati.
Neki od znakova koji nam pokazuju da je dijete SPREMNO za odvikavanje od pelena su:
- ima normalnu, redovitu stolicu
- ima duže periode kada je suho (suha pelena poslije spavanja; tijekom dana suha pelena po nekoliko sati u komadu)
- svjesno je da je obavilo nuždu i traži promjenu pelene; smeta mu puna ili mokra pelena
- vidljivo pokazuje da obavlja nuždu (umiri se, gestikulira izrazima lica i sl.)
- pokazuje interes za korištenje „tute“ ili zahoda
- razumije i koristi riječi za veliku i malu nuždu („piškiti“, „kakati“)
- pokazuje interes kada ostali ukućani koriste WC, prati ih u WC, pušta vodu, zapitkuje
- sviđa mu se biti u donjim gaćicama i radije ih bira nego pelenu
Za roditelje, proces odvikavanja od pelena često predstavlja izazov koji zahtijeva mnogo strpljenja. Zadatak je to koji traje i nije jednostavan. Nekoj djeci treba i nekoliko godina da posve usvoje ovu vještinu. Imajmo na umu da je vrijeme koje je ranije bilo posvećeno „presvlačenju pelene“ za dijete predstavljalo trenutke u kojima je dobivalo posebnu pažnju i brigu, njegu. U razdoblju odvikavanja od pelene to će „vrijeme“ djetetu nedostajati i potrebno je tu „pažnju i brigu“ nadoknaditi na neki drugi način.
Tijekom procesa odvikavanja često postoje i prekidi, a dijete koje je preraslo pelene u nekim situacijama može ponovno početi „piškiti“ ili „kakati“ u gaćice. To se događa u vrijeme bolesti, umora, velikog uzbuđenja, velike obuzetosti igrom ili u stresnim situacijama. Nastojte ne pokazati razočaranje ako se to i dogodi. Nije toliko važno hoće li dijete ovu vještinu svladati iz prvog ili desetog pokušaja, već je mnogo važnije da osjeti podršku, prihvaćanje i razumijevanje roditelja tijekom procesa učenja. Na taj način jačamo i djetetovo samopouzdanje i vjeru u sebe.
Djeca imaju potrebu biti samostalna, iskušavati nove vještine i u njima doživljavati i uspjehe i neuspjehe. Usvajanje kontrole nad vlastitim tijelom jedna je od tih potreba, ali i zadatak u kojem dijete treba pomoć. Prisila ili ukori mogu prije štetiti nego koristiti, i samo će bespotrebno zakomplicirati ovaj proces. Nećemo stoga kritizirati, posramljivati ili kažnjavati dijete ako obavi nuždu u gaćice (a to će se sigurno dogoditi, i nemali broj puta), nego mu dati priliku da se presvuče u suhu odjeću bez previše traženja dodatnih objašnjenja „kako“ i „zašto se to dogodilo“.
Za uspješno savladavanje odvikavanja od pelena možete djetetu pomoći na sljedeći način:
- Od najranije dobi nastojte kod djeteta razvijati razlikovanje osjećaja suhe u odnosu na mokru pelenu. Dijete koje se navikne dugo ostajati u punoj ili mokroj peleni teže će naučiti prepoznati potrebu za obavljanjem nužde.
- Potaknite kod djeteta interes za odvikavanje od pelene tako što ćete zajedno izabrati prve gaćice i „tutu“ (na primjer, sa slikom njegovih omiljenih junaka). Upoznajte dijete s „tutom“ i WC-om i objasnite mu čemu služe. Postavite „tutu“ na dogovoreno mjesto tako da djetetu bude vidljiva i lako dostupna.
- Odijevajte dijete tako da samostalno može spustiti i dignuti donji dio odjeće. Manja djeca najlakše se snalaze s odjećom bez zakopčavanja (na gumu).
- Jednom kad dijete počne koristiti „tutu“, ne treba ga puštati da na njoj predugo sjedi. Ako dijete ne obavi nuždu za 5 minuta, nemojte ga prisiljavati. Cilj nije da se dijete, dugo sjedeći, po slučaju „popiški u tutu“, već da ga naučimo prepoznati vlastitu potrebu i na temelju te potrebe obaviti nuždu – na odgovarajućem mjestu.
- Isto tako, roditelji ne bi trebali noću buditi dijete i odvoditi ga na zahod. Dijete treba probuditi njegov mjehur koji mu signalizira da je pun, a prepoznavanje tog signala dijete mora naučiti. Stoga ako primijetite da se dijete po noći vrti jer bi trebalo piškiti – pustite ga i čekajte da se samo potpuno probudi i svjesno obavi nuždu. Odvođenje djeteta na WC u polu usnulom stanju ne smanjuje naviku mokrenja u snu već je podržava i djeluje kontraproduktivno.
- Nekoj djeci treba više vremena da nauče prepoznavati signale vlastitog tijela i često će (noću, odnosno u snu) pomokriti krevet. Nemojte ih tada zbunjivati povremenim vraćanjem na pelene već radije napravite praktičnu pripremu – postavite nepropusne podloge na madrace, pripremite rezervne presvlake, i nastojte da vam djetetova samostalnost i usvojenost higijenskih navika ima prednost pred trajno suhim krevetom.
Bilo bi dobro da se djetetu tijekom procesa odvikavanja od pelena ne događaju paralelno i neke druge veće promjene (rođenje brata sestre, polazak u vrtić, selidba i sl.) te da dijete tijekom tog razdoblja bude kod kuće ili u nekom drugom poznatom okruženju gdje se osjeća sigurno te da ima podršku roditelja.
Vi kao roditelji – budite strpljivi. Pustite djetetu da samo određuje tempo odvikavanja od pelena i pohvalite ga za svaki njegov pokušaj. Ne zaboravite da je odvikavanje od pelene za dijete nova vještina koja se postupno stječe. Prije ili kasnije vaše dijete prestat će koristiti pelene, a to ne mora nužno biti sa navršene tri godine.
Dječji vrtić “Selca”
Psihologinja dr. sc. Ivana Ferić