PRIPREMA, POZOR… POČINJE PRIČA!
Djeca istovremeno uživaju u više elemenata pripovijedanja: vole upoznavati nove likove, putovati na nova mjesta, pronalaziti neočekivane čarolije. Sretan završetak priče ostavit će dijete s osjećajem da je sudjelovalo u pravoj pustolovini. Dobar pripovjedač zna koliko slobode treba ostaviti djetetovoj mašti. Priča treba zaokupiti maštu ali ju i potaknuti. Nekoliko odabranih riječi, bez previše pridjeva, oživjet će sliku. S druge strane, preveć detaljni opisi djetetu će odvući pažnju, čak ga i umoriti i time postići učinak suprotan od željenog.
Bilo da sami smišljamo priču ili čitamo napisanu, preuzmemo li na tren ulogu glumca, dijete će – prateći ton našeg glasa, ritam govora, izraze lica – priču slušati s oduševljenjem. No, prije nego počnemo s pripovijetkom trebamo dijete primiriti dovoljno da s pažnjom može pratiti priču.
Jedan od najčešćih izazova s kojim se roditelji općenito suočavaju jest kako pridobiti dijete da se usredotoči na neki zadatak. Većina djece puna je energije, a zaigranost, istraživački duh i nemir temeljne su odrednice djetinjstva. Mirno sjedenje i koncentriranje na zadatak zahtjevni su za dijete. Ono što će nam u takvim situacijama biti ključno jest uhvatiti djetetov pogled i zadržati pažnju. Za to ćemo se trebati prignuti, kako bi nam lice bilo u razini djetetovog i dovoljno odlučnim glasom reći: „Pogledaj me sad i poslušaj“. Istog trena kad uhvatimo djetetov pogled, trebamo mu reći što od njega tražimo (da sjedne za stol, riješi neki zadatak, ili pak pospremi svoje igračke). Kod neke djece bit će potreban i kontakt dodirom – pa ćemo ga prvo primiti za ruku ili podlakticu i potom zatražiti da nas pogleda i posluša. No, bez kontakta očima teško ćemo privući djetetovu pažnju.
Pred čitanje priče pak, korisnije će biti dijete umiriti i opustiti nekom od kratkih i jednostavnih vježbi istezanja i opuštanja. Evo jedne pojednostavljene vježbe progresivne mišićne relaksacije (PMR) – učinkovite tehnike opuštanja tijela koja se temelji na postupnom stezanju pa opuštanju grupa mišića. Dijete neka legne na leđa s jastukom pod glavom i ruke položi na trbuh:
„Lagano zatvori oči. Zamisli da je tvoj trbuh balon. Polako i duboko udahni kroz nos i pusti da se veliki balon u tvom trbuhu polako napuni. Zatim izdahni kroz nos što polaganije možeš i pusti da balon postane sve manji i manji dok u tvom trbuhu više ne bude zraka.
Udahni tako i polako izdahni još četiri puta. Ne žuri.
Sada stisni ruke u malenu loptu, što manju i čvršću. Drži čvrsto, čvrsto, a zatim polako otvori ruke i raširi ih što više možeš – neka su ti ruke velike poput ruku najvećeg diva. Lagano ih protresi. Pusti ih sad neka padnu opuštene i teške.
Sada čvrsto savij prste na nogama. Smotaj ih čvrsto tako da budu što manji. Drži čvrsto, čvrsto, a zatim ih pusti i rastegni – neka budu što veći i širi – kao da imaš noge poput najvećeg diva. Malo ih protresi. Neka ti stopala i noge padnu teške i opuštene.
Opet polako udahni i izdahni.
Sada čvrsto stisni oči, naboraj čelo, obrve, nos i usta tako da ti lice bude naborano kao sitnom starom patuljku. Čvrsto, čvrsto drži najduže što možeš a zatim opusti lice i neka ti glava utone u jastuk.
Osjeti kako ti je cijelo tijelo opušteno i teško. Polako diši.
Jesi li spreman za slušanje priče koju ću ti ispričati?
Mislim da jesi!“
Dječji vrtić “Selca”
Psihologinja dr. sc. Ivana Ferić
