O DISANJU…

Nekada je vrlo popularna bila društvena igra „Mikado“ u kojoj je cilj bio iz razasutog kupa postupno izvući što veći broj štapića a da se pritom ne pomakne niti dodirne ni jedan drugi štapić. Zahtijevala je podosta strpljenja i vještine – finu motoriku, preciznost, smirenost i ustrajnost, a bila je izvrsna i za vježbanje koncentracije.
Vješti igrači „Mikada“ prvo bi vrlo pažljivo promotrili cijeli kup razasutih štapića, procijenili koji štapić bi najbolje bilo podići, duboko udahnuli, na čas zadržali dah, potpuno se usmjerili na štapić – i hop –podigli ga. Tek potom bi izdahnuli. Tehnike podizanja štapića bile su razne: moglo se pritisnuti jedan zašiljeni kraj štapića kako bi štapić „odskočio“, koristiti se „joker“ štapićem pri podizanju, podići štapić vrlo polako i pažljivo ili pak toliko brzo da da se ostali niti ne stignu pomaknuti… Ipak, bez obzira na korištenu tehniku, izvođenje preciznog pokreta uvijek je bilo popraćeno dubokim i mirnim disanjem, iako sami igrači toga često ni ne bi bili svjesni.
Duboko disanje, nazivamo ga i „trbušno disanje“ ili „disanje dijafragmom“, zapravo nam je prirođeno. Zdrave male bebe, primjerice, dišu izrazito pravilno, mirno i duboko – promatrajte ih dok spavaju. Njihov trbuh se pri udisaju širi i podiže a pri izdisaju spušta. No već od rane dječje dobi ritam našeg disanja postaje sve manje pravilan i nažalost većina nas danas diše nepravilno – plitko, neravnomjerno, ubrzano. Posljedica je to stresa i užurbanosti, načina života kojim živimo. Nosimo usku odjeću ili se držimo pogrbljeno zbog čega – čak i kada poželimo, ne možemo dovoljno duboko udahnuti „trbuhom“, jer nas odjeća ili držanje u tome onemogućava.
Često naginjemo „obratnom disanju“ pa tijekom udisaja trbuh uvlačimo kako bismo izgledali vitko. U situacijama stresa ili straha dišemo plitko tako da trbuh gotovo i ne pomičemo a duboko izdahnemo, s olakšanjem i uz opuštanje trbuha tek kad „opasnost prođe“.
No duboko i pravilno disanje višestruko je korisno. Nakon obroka, duboko „trbušno“ disanje izmasirati će probavne organe i ubrzati metabolizam. U stresnim situacijama duboko će nas disanje smiriti, a kad želimo pojačati koncentraciju duboko disanje omogućit će nam veći unos kisika u organizam i bolju moždanu aktivnost. Upravo stoga, u vježbama usmjeravanja pažnje težimo prvo savladavanju pravilnog, mirnog i polaganog disanja.
Obratite pozornost na pravilno izmjenjivanje udisaja i izdisaja, ovisno o pokretima tijela. U osnovi vrijedi pravilo da je svako dizanje, istezanje ili širenje tijela praćeno udisajem, a svako spuštanje i stezanje, izdisajem. (Ponekad se u sportskim treninzima traži upravo obratno, no tada je riječ o namjernoj promjeni načina disanja s ciljem osnaživanja specifičnih skupina mišića).
Disanje uvijek mora biti ugodno, mirno i lagano, bez napora. U pravilu se izvodi kroz nos, sa što dužim udisajem i izdisajem, uz malu stanku poslije udisaja i poslije izdisaja. Nikada, ni za vrijeme vježbi, ni u pauzama između vježbi nemojte na silu usporavati disanje. Neka se to dogodi samo od sebe, uz smirivanje kompletnog tonusa tijela.
Jedna od vrlo lijepih a jednostavnih vježbi iz zbirke za djecu naziva se „Disanje s prijateljem“. Isprobajte ju i vi zajedno s vašim djetetom, svidjet će vam se.
- Legni na pod na leđa.
- Medvjedića ili neku drugu igračku stavi na svoj trbuh.
- Duboko i polako udahni kroz nos i izdahni polako na usta.
- Pažljivo gledaj medvjedića. Primijeti kako se medo diže i spušta dok ti duboko i polagano dišeš.
- Ponovi nekoliko puta. Gledaj medvjedića. Opuštaš se i dišeš sve polaganije i dublje.
- Ovu vježbu možeš raditi i uvečer prije spavanja. Pomoći će ti da lakše zaspiš.
Dječji vrtić “Selca”
Psihologinja dr. sc. Ivana Ferić