ŠTO JE „MINDFULNESS“?

Za engleski izraz „mindfulness“ u hrvatskom jeziku nema jednoznačnog prijevoda. Ponegdje ćemo ga pronaći prevedenog kao „svjesna pažnja“, „usredotočena svjesnost“, „pomnost“ no najčešće ćemo naići na korišten izvorni engleski oblik uz opisno pojašnjenje da je riječ o „aktivnom procesu koji uključuje usmjeravanje pažnje na neki predmet ili pojavu i primjećivanje svega što se u tom trenutku, vezano uz taj predmet ili pojavu zbiva“.

Poput trenutka u kojem u novim lijepim cipelama pokušavamo oprezno zakoračiti preko blatnjave lokve na koju smo putem naišli.

Izraz „mindfulness“ najčešće se danas koristi u kontekstu „mindfulness vježbi“ ili „mindfulness treninga“ no za lakše razumijevanje ovdje ćemo to nazivati „vježbama usmjeravanja pažnje“. No zašto je uopće važno vježbati usmjerivati pažnju?

U današnje moderno doba su žurba, užurbanost i uznemirenost postali redoviti način života do te mjere da smo prihvatili još jedan engleski izraz koji opisuje naše napore da odgovorimo na brojne hitne zahtjeve, a to je „multitasking“. Nastojanje da se istovremeno napravi što je moguće više stvari i što je brže moguće postalo je tražena i cijenjena „vještina“ no često se to svodi na gomilanje i preklapanje različitih aktivnosti, što dugoročno može našem psihičkom a onda i fizičkom zdravlju poprilično naštetiti.

Kada govorimo o učinkovitom obavljanju više zadataka istovremeno, govorimo zapravo o vještini obraćanja pažnje i koncentriranju na zadatak, o sposobnosti preusmjeravanja pažnje s jednog zadatka na drugi te uspješnog prosuđivanja o tome koji zadaci i aktivnosti u pojedinom trenutku doista zahtijevaju našu pozornost. Najbolje rezultate u bilo kojoj aktivnosti (jednoj ili više njih obavljanih istovremeno) postižu ljudi koji imaju fino usavršenu vještinu usmjeravanja pažnje.

U vježbama usmjeravanja pažnje težimo prvo savladavanju pravilnog, mirnog i polaganog disanja. Jedna od takvih vježbi za djecu naziva se „Slonić koji diše“. Cilj je postupno postići što duži udisaj i izdisaj, uz malu stanku poslije udisaja i poslije izdisaja. Pokret treba trajati koliko traje i dah.

• Stani uspravno i ispruži obje ruke ispred sebe.
• Spoji dlanove i isprepleti prste. Odlično! Upravo si napravio surlu slonića.
• Sad ćeš, baš kao slonić, tu surlu podizati i spuštati, uz polagano disanje. Pripremi se. Duboko udahni na nos i digni ruke visoko iznad glave, kao slonić svoju surlu.
• Sada lagano izdahni kroz usta i spusti ruke ispred sebe, kao slonić svoju surlu.
• Ponovi ovo nekoliko puta, polagano uz pažljivo disanje. Zapamti – ti si slonić i stojiš mirno. Dižeš i spuštaš samo surlu kojom dišeš.

Druga zanimljiva vježba za djecu ima za cilj naučiti ih istovremeno usmjeravati pažnju na disanje i na dodir. Nazivamo ju „Morska zvijezda“:

• Raširi jako prste jedne ruke.
• Odlično! Upravo si napravio morsku zvijezdu!
• Kažiprstom druge ruke jako polako i nježno prati prste ruke koja je raširena kao morska zvijezda. Počni od palca i polako klizi uz rub svakog prsta odozdo prema gore i opet dolje. Kao da svojim kažiprstom želiš iscrtati obris dlana.
• Dok kažiprstom pratiš prste pazi na disanje. Polako udahni dok ideš prema gore i izdahni kad se spuštaš prema dolje.
• Ponovi ovu vježbu nekoliko puta, uvijek polako. Možeš i promijeniti ruke, neka prvo desna bude „zvijezda“ pa onda lijeva. Osjećaš li neku razliku?
• Zapamti da možeš ovu vježbu raditi kada god zaželiš. Tvoje ruke su uvijek s tobom.

Vježbe usmjeravanja pažnje s djecom ne treba ponavljati puno puta niti ih raditi na silu. No, važno je izvoditi ih polako i mirno jer će tek tako doista biti učinkovite.

Već i jedna vježba dnevno može za početak biti dovoljna, a s vremenom ćete primijetiti da će djeca sama od sebe početi izvoditi onu vježbu ili vježbe koje im posebno gode.

Dječji vrtić “Selca”

Psihologinja dr. sc. Ivana Ferić