KAKO S DJECOM RAZGOVARATI O KORONAVIRUSU?
Tema zaraze koronavirusom je sveprisutna i ne treba izbjegavati o tome razgovarati s djecom. Izbjegavanje razgovora može izazvati da se djeca uplaše i brinu još više. Djeca čuju vijesti, vide ljude s maskama, osjete vašu brigu i strah. Vi ste ti koji djeci možete objasniti vijesti i informacije na jednostavniji i točniji način nego što će oni to sami uspjeti gledajući vijesti ili slušajući svoje prijatelje.
(1) Pazite na to koliko su djeca izložena medijima
Njihova kritičnost prema informacijama je manja, a mašta razvijenija. Razjasnite s njima što su čuli i što vjeruju. Spriječite strašne i nerealne fantazije koje se mogu pojaviti zbog nepoznavanja činjenica i nerazumijevanja pojmova koje čuju na televiziji.
Usmjerite ih na ono što mogu učiniti da se zaštite: prati ruke i paziti na higijenu, izbjegavati dodirivati oči, nos i usta, povećati imunitet kroz zdravu prehranu i dovoljno sna jer se snažan imunološki sustav može dobro boriti protiv virusa.
(2) Izbjegavajte ponavljati rečenice poput „Ne budi tužan/na“ ili „Nemoj se bojati“ bez dodatnog objašnjenja
Za dječje emocije tuge i straha treba pokazati razumijevanje i o njima razgovarati. U suprotnom će djeca početi prikrivati svoje emocije – no one će i dalje biti tu. Pitajte ih što ih brine i razgovarajte o tome što oko pojedinih briga možete učiniti da ih umanjite.
Recite im da su oni kod kuće sigurni i zaštićeni. Odrasli se brinu za ovo. Mnogo pametnih i sposobnih znanstvenika i zdravstvenih djelatnika radi na tome da se zaraza što manje širi; imamo dobar zdravstveni sustav.
Dogodile se velike promjene kao što je zatvaranje vrtića i škola da bi se spriječilo širenje bolesti i to je dobra stvar. Važno je da budemo odgovorni i ostanemo kod kuće koliko god možemo – pa ćemo se organizirati onako kako nam paše i uživati u vremenu s obitelji dok traje ova privremena situacija.
(3) Utvrdite što vašoj djeci može pomoći kada ih obuzme briga i koji su načini opuštanja za njih učinkoviti
To za neku djecu može biti zagrljaj, za neke pak razgovor ili igra… Dajte im prostora da ispričaju svoje doživljaje i emocije, a osobito ih utješite pred spavanje – kroz maženje, tješenje, čitanje priča sa sretnim završecima.
Djeca svoje brige mogu nacrtati, a zatim poderati, izrezati, zgužvati, baciti u smeće. Bitno je da na neki način izraze svoje emocije kako bi ih „proradili“.
Mogu nacrtati i svoje „sigurno mjesto“. Terapijska je to tehnika koja pomaže kod straha i anksioznosti. Ako ne može još dobro crtati, dijete može zamisliti kako izgleda mjesto na kojemu se osjeća sigurno i ugodno i pokušati ga što jasnije doživjeti kroz sva osjetila (kako miriše, kojih je boja, je li toplo ili ugodno hladno, kakvi zvukovi se čuju – pjevaju li ptice, šušti lišće, čuje li se šum valova, tko je sve tamo…) To može biti neko djetetu poznato mjesto ili mjesto iz mašte. Jednom kad ga jasno zamisli, dijete uvijek može u mislima „otići tamo“ i tako se umiriti. Mašta je djetetov najbolji saveznik.
Dječji vrtić “Selca”
Psihologinja dr. sc. Ivana Ferić
