KOMUNIKACIJA – KORIŠTENJE „JA PORUKA“

U komunikaciji je od izrazite važnosti „asertivna komunikacija“ tj. komunikacija u kojoj smo spremni izraziti svoje osjećaje, želje i potrebe, ali ostavljamo dovoljno prostora i za drugu osobu, da ju poslušamo te da joj dopustimo da i ona izrazi vlastite osjećaje. Važno je da u komunikaciji obje osobe budu JEDNAKO VAŽNE. To znači da su moji osjećaji jednako vrijedni kao i tvoji i ja ih uvažavam. Najčešće se događa da se djecu uči da budu poslušni, poštuju ono što im se kaže da trebaju napraviti, umjesto da ih se uči da prepoznaju vlastite potrebe te da ih znaju izraziti. No, kako naučiti dijete da izražava svoje osjećaje?

Djeca se uče izražavati svoje osjećaje temeljem onoga kako mi izražavamo svoje osjećaje, kako komuniciramo s djecom o njima. Zbog toga je u komunikaciji s djecom važno izražavanje prihvaćanja i korištenje JA poruka, umjesto TI poruka. A što su uopće „TI poruke“ i „JA poruke“ i kada ih koristimo?

Najčešće se koristimo TI porukama, stoga ćemo prvo vidjeti nekoliko primjera. TI poruke se koriste u komunikaciji, posebno s djecom, kada se uoči neki problem, nešto što nisu napravili ili nešto što su loše napravili.
Npr. „Nikad ne pospremaš sobu“, „Uvijek praviš nered!“, „Opet me ne slušaš!“.
Nažalost, bez razmišljanja o tome, TI porukama djeci naređujemo („Prestani gužvati taj papir!“), kritiziramo ih i vrijeđamo („Nepristojan si!“), prijetimo im (Ako odmah ne prestaneš, bit će ti žao!), analiziramo njihovo ponašanje bez da smo ih poslušali (Testiraš moje granice!)… Ovakvim porukama odmah smo spriječili mogućnost uspostavljanja kvalitetne komunikacije s djetetom, a kod djeteta se javljaju osjećaji krivnje, srama, nepravde… Dijete će se nakon toga povući u sebe ili će pogoršati svoje ponašanje.

Drugi efekt postiže se korištenjem JA poruka. JA poruka prvenstveno izražavamo djeci kako se mi osjećamo kada radi nešto što se ne slaže s našim željama ili potrebama. Pritom ne osuđujemo dijete već se usmjeravamo na ponašanje. JA poruka daje djetetu informaciju o tome što je neprihvatljivo ili prihvatljivo i usmjerava ga što je dobro, a što je loše. Važno je djetetu reći kako se JA osjećam zbog ponašanja koje je ono napravilo, ali pritom ga ne optužujem za to ponašanje već opisujem ono što je napravilo. Nakon toga, treba dodati što mi želimo od djeteta.

Primjeri JA poruka su: „Ljutim se kada je soba u neredu jer ju onda ja moram pospremati, pa želim da mi i ti u tome pomogneš da budemo brži pa se možemo igrati..“, „Osjećam se loše kada je kuća u neredu jer trebam rediti, pa ne možemo ići u šetnju. Želim da pospremiš stvari za sobom da možemo ići na zrak..“, „Osjećam se tužno kada ne čuješ što ti želim reći.“., „Kad hodaš bos, brinem se da se ne razboliš, pa želim da obuješ papuče ili se igraš na tepihu.“

Dakle, u JA porukama navodimo:

– što smo zapazili da dijete radi (Kad sam vidio/čuo… opisati što se dogodilo)

– svoje osjećaje – (tada se ja osjećam…)

– svoje potrebe i želje (zbog toga JA trebam/želim/hoću/neću… što želimo od djeteta, čime nam ono može uljepšati dan)

Pri korištenju JA poruka u komunikaciji, osim što izražavamo o sebi i svojim osjećajima, učimo dijete kako da ono govori o sebi i svojim osjećajima!

Kada djetetu ponudimo rješenje za njegovo ponašanje i ukažemo mu kako svojim ponašanjem neće ugrožavati osjećaje drugih, dijete će usvajati nove obrasce ponašanja. Važno je pripaziti kada se razgovara s manjom djecom da JA poruke trebaju biti kratke i jasne. Ovakvom komunikacijom gradi se bolji i kvalitetniji odnos s djetetom.